-
Postavljanje sutre
Predmet visine jedne podlaktice. Sutra imama je sutra svih ostalih u džematu, tako da klanjači mogu slobodno hodati između safova ako imaju neku potrebu.
-
Dizanje ruku u namazu pri početnom tekbiru.
Ruke u namazu se dižu na četiri mjesta: prilikom početnog tekbira, pri odlasku na rukuu, pri povratku sa rukua i pri ustajanju sa prvog sjedenja na treći rekat. Kakvoća dizanja ruku je sunet – prsti ne trebaju biti spojeni ni previše rašireni i dižu se u visini ramena ili u visini ušiju.
-
Vezivanje ruku
-
Gledanje u mjesto sedžde osim na tešehudu kad se gleda u kažiprst
-
Početna dova (uči se tiho u sebi)
-
Učenje euze na početku, a može se učiti na svakom rekatu
-
Učenje bismile
Ispravno je da bismila nije sastavni dio Fatihe i da ju je sunet proučiti, i ona se uči tiho u sebi.
-
Glasno izgovaranje „amin“ nakon Fatihe na namazima kad se Fatiha uči naglas
Ako su u pitanju namazi u kojima se uči tiho u sebi onda ćemo izgovoriti „amin“ tiho u sebi.
-
Učenje sure ili ajeta iz Kur’ana nakon Fatihe
-
Dizanje ruku prije odlaska na rukuu
-
Ispraviti leđa na rukuu i da se ruke udalje od bokova i stave na koljena
-
Izgovoriti zikr „subhane rabbijel-’azim“ više od jednom na rukuu i učenje dova na rukuu
-
Dizanje ruku pri povratku sa rukua
-
Dove prilikom stajanja nakon povratka sa rukuu
(Dove poslije izgovaranja „Rabbena ve lekel-hamd“).
-
Učenje „subhane rabbijel-e’ala“ više od jednom na sedždi i učenje dova na sedždi
-
Prilikom sedžde nadlaktice se odvoje od bokova, a podlaktica se podignu od zemlje
-
Izgovaranje „rabbigfirli, rabbigfirli“ i drugih dova na sjedenju između dvije sedžde
-
Dizanje ruku nakon ustajanja sa prvog sjedanja
-
Micanje prsta na tešehudu
-
Načini sjedenja na tešehudu
(po sunetu se drugačije sjedi na posljednjem sjedenju za razliku od prvog sjedenja u namazu)
-
Učenje salavata na posljednjem sjedenju i učenje dova poslije et-tehijjatu i salavata
(dova na farz namazima ne bi trebala da bude na maternjem jeziku).